Prvo odredim jelovnik i broj osoba, pa tek onda biram velike servirne komade. Zapišem koje su stavke „glavne“, koje su predjela, a koje prilozi, jer to direktno utiče na oblik posude. Tako izbjegnem pretrpan sto i ostavim prostor za čaše i pribor.
Zatim izmjerim raspoloživu dužinu i širinu stola i odredim „servirnu zonu“ po sredini. Ako je sto uži, prioritet dajem izduženim oblicima koji ne zauzimaju puno širine. Ako je širi, mogu kombinovati više komada u slojevima bez guranja gostiju.
Kao bazu često uzmem ravne servirne ploče velikog formata, jer na njima sve izgleda uredno i pregledno. Na jednu ploču grupišem predjela u manjim porcijama, uz jasne razmake između zalogaja. Tako dobijem čist vizuelni ritam i lakše se dopunjava tokom večeri.
Za hljeb, suhomesnato ili sireve biram drvene servirne daske velikih dimenzija. Drvo daje toplinu i dobro „nosi“ rustikalnija predjela, a uz to je stabilno kada se reže. Dasku postavim bočno ili dijagonalno, da olakšam pristup s obje strane.
Za salate i jela koja se često miješaju koristim ovalne zdjele za velike porcije. Oval mi pomaže da posudu smjestim uzdužno, pa ostane više mjesta za čaše i dodatne tanjire. U takvoj zdjeli lijepo izgleda i slojevito slaganje, pa jelo djeluje punije bez prevelike količine.
Glavno jelo ili pečenje najčešće stavim u pravougaone velike posude ili na pravougaoni pladanj, jer se porcije lakše režu i ravnomjerno raspoređuju. Pravougaoni oblik se dobro poravnava s rubom stola i stvara osjećaj reda. Ako je jelo sočnije, biram veću keramičku posudu za sto koja drži temperaturu i ima stabilne rubove.
Za predjela koja se „grickaju“ volim plitke pladnjeve za predjela, posebno kada želim da sve bude dostupno bez dubokog posezanja. Na njih slažem namirnice u niskom profilu, da gosti lako vide izbor. Plitko serviranje smanjuje prosipanje i olakšava brzo dopunjavanje.
Kada želim moderan akcenat, dodam asimetrične posude modernog dizajna kao jedan ili dva „iznenađujuća“ elementa. Stavljam ih na krajeve servirne zone ili u centar, ali pazim da se ponovi neki materijal ili boja da ne odskaču. U njima poslužim nešto jednostavno, poput maslina ili orašastih plodova, da oblik ostane glavna poruka.
Za tjesteninu ili jela koja trebaju visinu koristim visoke zdjele za tjesteninu. Dubina drži sos i olakšava miješanje bez prskanja, a porcije ostaju tople duže. Takvu zdjelu postavim bliže domaćinu ili mjestu gdje je najlakše dodavati, jer se često prva prazni.
Za formalniji izgled ubacim porcelanske posude klasičnih oblika kao „smirujući“ kontrast uz drvo i asimetriju. Porcelan je dobar za umake, priloge i deserte jer djeluje čisto i precizno. Ako imam posudu u obliku čamca, iskoristim je za sos ili marinadu, jer izduženi profil olakšava sipanje i uzimanje kašikom.
Leave a Reply